Manastir Manasija
Manastir Manasija je jedan od najznačajnijih spomenika
srpske srednjovekovne kulture i pripada Moravskoj stilskoj grupi. Manastir je
zadužbina Despota Stefana Lazarevića, i izgrađen je između 1407.-1418.godine.
Odmah po osnivanju Manasija je postala kulturni centar Despotovine.
Resavska književna škola bila je čuvena po svojim prepisima
i prevodima i posle pada Despotovine kroz ceo 15 i 16 vek. Manastirski
kompleks se sastoji od crkve, trpezarije
(čiji se znatni ostaci nalaze južno od crkve) utvrđenja sa 11 kula, od kojih se
najveća – DON-ŽUAN ili Despotova kula, nalazi severno od crkve. Manastir
Manasija je za vreme svog postojanja puno puta pustošena i razarana. Većina
fresaka je nepovratno propala a mozaik je samo delimično sačuvan i pored svega
Manasija spada u red najvećeg dometa srednjovekovnog slikarstva.
Od sačuvanih fresaka pažnju zaslužuje ktitorska kompozicija
na zapadnom zidu naosa sa likom Despota Stefana i modelom manastirske crkve u
donjim zonama pevnica očuvani su veličanstveni Sveti ratnici, a gornjim scenama
iz života Gospoda Isusa Hrista i njegove priče iz Jevanđelja. U oltarskoj
apsidi naslikana je pričešće apostola i povorka Svetih otaca, među kojima je
prvi srpski apostol- Sveti Sava. Republički zavod za zaštitu spomenika kulture
otpočeo je obimne konzervatološko-rastauratorške radove 1956.godine, koje su
još uvek u toku 2006.godine, - tokom restauracije unutrašnjosti crkve i
prilikom poda, izvršeno je iskopavanje moštiju Svetog Despota Stefana. Uzorak
moštiju je upoređen sa uzorkom moštiju Kneza Lazara i pokazalo genetsku
sličnost kakva je prisutna među najbližim srodnicima.